Rukometni sport u Bugojnu sve više se veže za ime rođenog Maglajlije Asima Šahmana, čovjeka odavno vezanog za grad pod Kalinom u koji se uvijek vraćao, nakon što bi ga napuštao sudbinski vođen životnim stazama.
Upravo je on tvorac ideje o organizovanju jednog od najvećih rukometnih turnira u našoj zemlji, na kojem ovih dana u Bugojnu učestvuju selekcije Hrvatske, Slovenije, Austrije, Njemačke, Švicarske, Katara, Poljske i Bosne i Hercegovine.
U razgovoru kaže da turnir jača iz dana u dan, te da se već pregovara o tome da naredne godine u Bugojno dođu mladi rukometaši iz Argentine i Japana, kao i prvaci Afrike.
– Imamo već informacije da bi sljedeće godine tu trebalo biti, praktično, malo svjetsko prvenstvo – kazao je.
Sport je zavolio, veli, još kao tinejdžer, kada je nastupao za odbojkaški klub u Maglaju. Kratko je, dodaje, igrao i nogomet da bi sa 17 godina počeo trenirati rukomet, i samo dva mjeseca poslije postao stalni član rukometne ekipe svog grada, koji je u to vrijeme bio poznat po održavanju Kupa republika Jugoslavije u mlađim kategorijama.
Nikada, veli, neće zaboraviti ljeto 1979. kada je, kao pojačanje Muškog rukometnog kluba „Iskra“, došao u Bugojno. Sedam godina branio je „Iskrin“ gol, bio jedan od boljih igrača i kapiten, u vrijeme kada rukometni sport doživljava svoju punu ekspanziju na tlu bugojanske općine.
– 1980. osvojili smo Kup Bosne i Hercegovine, igrali u četvrtfinalu protiv Lovčena s Cetinja i pobijedili u Bugojnu s 5-6 golova razlike. Igrali smo i polufinale Kupa Jugoslavije u Celju – prisjeća se Šahman.
Željan promjene, 1987. odlazi u Donji Vakuf gdje godinu dana igra na mjestu golmana, nakon čega postaje član travničkog „Borca“, s kojim uspjeva ostati u ligaškom takmičenju, iako je iz ekipe, uz trenera, otišlo osam igrača.
Dvije godine kasnije vraća se u „Iskru“ , koja se takmičila u Drugoj rukometnoj ligi, gdje 1990. prvi put postaje njen trener.
– 1991. odlazim u Njemačku, gdje ostajem osam godina. Branim do 40. godine i, iako je od mene traženo da produžim ugovor, ja to nisam učinio. Povukao sam se i, s dosta uspjeha, bio trener mlađim kategorijama – kaže.
Želji da se vrati u Bugojno nije odolio, smatrajući kako će u tome gradu „ponovo biti i posla, i sporta, i svega… “.
-Uzimam MRK u svoje ruke. Bio sam i sekretar kluba, i trener pet godina. Od dana kada smo prvi put igrali utakmicu protiv „Radnika“ iz Donjeg Vakufa, do novembra 2001., igrali smo Čelendž kup, što je uspjeh koji niko nije zabilježio u BiH – istakao je Asim Šahman.
Podsjeća da su igrači MRK „Iskra“ nastupali u to vrijeme u zajedničkoj, Federalnoj ligi, i da je onda formirana jedinstvena liga na nivou BiH.
-Mi smo tada bili u Premijer ligi, skupa s petnaest ekipa. Na kraju smo, ipak, pod nekakvim čudnim okolnostima ispali iz lige, nakon što smo u Gračanici igrali neriješeno – kazao je.
2003. prestaje s radom u „Iskri“ i, zahvaljujući svom dugogodišnjem treneru Ekremu Jaganjcu, odlazi u Katar gdje radi kao trener mlađih rukometnih kategorija, a ubrzo nakon toga i trener golmana i asistent trenera u A selekciji Rukometne federacije Katara.
-Od 2005. do 2010. stalno sam bio u reprezentativnim selekcijama. Do 2009. bio sam u A selekciji, gdje sam nastupao na Svjetskom prvenstu u Njemačkoj. 2007. bio sam asistent trener golmana, a 2009. sam, također, bio na Svjetskom prvenstvu za juniore u Egiptu, kao trener golmana, odnosno asistent trener – naglasio je.
U međuvremenu, igrao je na Azijskim igrama, koje važe za najmnogoljudnije na svijetu, s obzirom da se radi o otvorenom prvenstvu, gdje izbor učesnika ne zavisi od rezultata koje su postigli.Prvi put je to bilo u Dohi 2006., a drugi put u Kini. S reprezentacijom Katara nastupao je i u kvalifikacijama za Olimpijske igre u Tojoti u Japanu.
-Osvajali smo i medalje, na Tajlandu 2006., na Azijskom prvenstvu za seniore, kao i u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj, bronzanu medalju – kazao je.
Dodaje da je u pauzama, kada nije bilo takmičenja u A selekciji, nastupao s juniorima i kadetima s kojima je, također, osvojio nekoliko vrijednih medalja.
– S kadetima sam 2009. osvojio zlatnu medalju u Abu Dabiju, a srebrenu u Teheranu. Osvojio sam medalju i sa juniorima u Amanu u Jordanu. Nastupao sam, praktično, na svim većim takmičenjima u Aziji – kaže ovaj veliki zaljubljenik u rukomet.
U januaru 2011. prelazi u najbolji klub u Kataru LĐŠKU, s kojim osvaja rukometna prvenstva Azije i Katara, i nastupa na Super Globe, sve do momenta kada se prestaje vezati za Rukometnu federaciju Katara, a počinje njegov angažman na izgradnji modernog sportsko-rekreacionog centra na Rostovu, koji je u završnoj fazi.
-Do prije dva mjeseca bio sam član LĐŠLU-a. U MRK „Iskra“ sam se vratio prije dvije godine, kao član Uprave i predsjednik Skupštine kluba, s ciljem da napravimo što bolji rezultat – kazao je Asim Šahman.
Priznaje, na kraju, kako bi volio da je rukometni sport u našoj zemlji na višem nivou, te da se nada da će se on razvijati u smjeru u kojem bi to željeli, kako igrači i uprave klubova, tako brojni poklonici rukometa u Bugojnu i BiH.