Danas izricanje presude Radovanu Karadžiću

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on whatsapp
WhatsApp
Share on email
Email

Današnja presuda Radovanu Karadžiću definitivno je najznačajnija od kada postoji Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, što je nedavno potvrdio i glavni tužilac Haškog tribunala Serge Bramertz.

Na prvostepenu presudu odnosno odluku Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju čekalo se pet godina.

Tokom proteklog rata u BiH Karadžić je bio vrhovni komandant Vojske Republike Srpske od marta 1992. godine, pa sve do polovine 1996. godine, čime je predstavljao najvišu civilnu i vojnu vlast u RS-u.

Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, nastavio je vršiti funkciju predsjednika RS-a, ali se nakon dogovora s bivšim zamjenikom američkog državnog sekretara Richardom Holbrookom 19. jula 1996. godine u Beogradu povukao iz javnog života i sa svih funkcija koje je obavljao.

Navodno je Karadžić pristao na povlačenje sa svih funkcija uz obećanje Holbrooka da neće biti uhapšen i predat u Haag, jer je još 25. jula 1995. godine podignuta prva optužnica protiv njega i Ratka Mladića.

U toj optužnici, koja je sadržavala 16 tačaka, Karadžić se teretio za zločine genocida, zločine protiv čovječnosti, snajpersko djelovanje nad civilnim stanovništvom u Sarajevu, te uzimanje pripadnika mirovnih snaga UN-a za taoce u ljeto 1995. godine.

Druga optužnica protiv Karadžića podignuta je u novembru 1995. godine, a odnosila se na genocid u Srebrenici. Tada je u optužnici navedena njegova odgovornost za monstruozne zločine na području Srebrenice u julu 1995. godine, u gradu koji je bio zaštićena zona UN-a. Tada su izneseni zastrašujući podaci o genocidu u Srebrenici, o brutalnim scenama ubijanja, masovnim grobnicama, i divljanju vojnika RS-a na putu potpunog istrebljenja muslimanskog stanovništva sa tog područja.

“Ovo su istinske scene iz pakla, pisane na najmračnijim stranicama ljudske historije”, navedeno je između ostalog u optužnici iz novembra 1995. godine.

Karadžić i Mladić tada su optuženi da su pojedinačno odgovorni za planiranje, podsticanje, naređivanje, pomaganje i podsticanje u planiranju, pripremi i izvršenju krivičnih djela navedenih u optužnici. Također se terete da su krivično odgovorni za djela svojih podređenih, a optuženi su za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja. Pretresno vijeće 11. jula 1996. godine izdalo je međunarodne naloge za hapšenje Karadžića i Mladića. Međutim, ubrzo i jedan i drugi postaju najtraženiji bjegunci. Raspisivane su i nagrade za bilo kakve informacije o Karadžiću, u iznosu od čak pet miliona dolara, ali bezuspješno.

Iako ljekar zvanične medicine, tokom bjekstva i skrivanja Radovan Karadžić je u Srbiji 13 godina živio pod lažnim identitetom, i to kao ljekar alternativne medicine i duhovni iscjelitelj pod imenom Dragan Dabić. Živio je normalno i kretao se širom Srbije, te čak držao i predavanja na temu alternativne medicine.

Uprkos činjenici što se nalazio na gotovo svim crnim listama i potjernicama, nijedna služba mu nije ušla u trag, sve do jula 2008. godine kada je Dragan Dabić, odnosno Radovan Karadžić uhapšen u Beogradu, a ubrzo nakon toga i predat sudu u Haagu.

Prvi put na sudu u Haagu pojavio se 31. jula 2008. godine, ne želeći da se izjasni o krivici.

Posljednja, treća izmijenjena optužnica protiv Radovana Karadžića podignuta je u oktobru 2009. godine, u koju je uključena optužba za genocid u Srebrenici, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskm Mostu, Vlasenici i Zvorniku.

Zločini protiv čovječnosti odnose se na progone, istrebljenja, ubistva, deportacije i nehumana djela, dok su četiri tačke vezane sa ubistva, terorisanje, protivpravni napad na civile i uzimanje talaca.

Tokom suđenja Karadžić se branio sam, uz nekoliko pravnih savjetnika koji su mu asistirali. Nekoliko puta je tražio da se suđenje ponovi, što je Sud odbijao, a optužbe koje mu se stavljaju na teret otvoreno je negirao, govoreći kako bi on umjesto što mu se sudi trebao biti nagrađen zbog napora koji je učinio u ratu da se spriječi veće krvoproliće.

Za vrijeme suđenja ukupno je saslušano 586 svjedoka, i to 337 Tužilaštva, 248 odbrane i jedan svjedok Pretresnog vijeća.