Kao i prethodnih godina, u Potočarima su se okupile hiljade građana, članova porodica ubijenih, preživjeli, povratnici, ali i oni koji dolaze iz svih krajeva svijeta kako bi iskazali solidarnost i poštovanje prema ubijenima. Nakon završetka ceremonije, mnogi su se uputili nazad svojim kućama, ostavljajući za sobom tišinu i sedam novih mezara.

Za neke porodice, ukop makar jednog, iako nekompletnog, skeleta znači kraj dugog traganja i mogućnost da na poznatom mjestu prouče fatihu. Za druge, nada da će DNK analize jednoga dana potvrditi identitet njihovih najmilijih i da će moći pronaći dostojno mjesto za sjećanje. U Potočarima sada počiva  sedam duša, sedam tabuta, sedam nepotpunih života koje je prekinulo agresorsko bezumlje.