Povodom Mjeseca knjige, za Portal RTV Bugojno razgovarali smo s mladim piscem Erminom Perendom, autorom zbirke poezije „Krila okupana tintom“. U razgovoru smo govorili o njegovim počecima, ljubavi prema pisanoj riječi, inspiraciji koja ga pokreće, izazovima s kojima se susreću mladi autori, ali i o značaju knjige i književnosti u savremenom društvu.

Ljubav prema pisanju često se rađa iz potrebe da se izraze osjećanja koja je teško pretočiti u riječi. Upravo tako počeo je i književni put mladog pisca Ermina Perende, koji je svoje prve pjesme napisao sa četrnaest godina. Od tada je poezija postala njegov način izražavanja misli, emocija i životnih iskustava.

Njegova zbirka poezije „Krila okupana tintom“ predstavlja spoj ličnih osjećanja, snova, nade i razmišljanja o životu. Simboličnim naslovom autor povezuje krila, koja predstavljaju slobodu i let, s tintom, koja simbolizira sve ono što čovjek nosi u duši i ostavlja zapisano iza sebe.

U vremenu u kojem mladi sve više vremena provode u digitalnom svijetu, Perenda podsjeća na trajnu vrijednost pisane riječi, važnost čitanja i hrabrost da se vlastite misli podijele s drugima. Njegova poruka mladima jednostavna je, ali snažna: ne treba se bojati prvog koraka, jer i najveći književni putevi počinju prvom napisanom rečenicom.

Kada se u Vama javila ljubav prema pisanju?

Moja ljubav prema pisanju javila se kada sam imao četrnaest godina. Tada sam počeo pisati prve pjesme i otkrivati koliko se emocija može prenijeti kroz stihove. Pisanje mi je postalo način da izrazim ono što osjećam, posebno ono što ponekad ne mogu izgovoriti riječima.

Kako je nastala Vaša zbirka „Krila okupana tintom“ i šta se krije iza njenog neobičnog i simboličnog naslova?

Zbirka je nastajala kroz moje pjesme i različita životna osjećanja. U njoj se nalaze ljubav, tuga, bol, nada i razmišljanja o životu. Naslov „Krila okupana tintom“ simbolizira moju želju za slobodom i ostvarivanjem snova, ali i sve emocije koje sam pretočio na papir. Krila predstavljaju let, a tinta sve ono što nosimo u duši i ostavljamo zapisano iza sebe.

Šta Vas najčešće inspiriše za pisanje? Nastaju li Vaši stihovi iz ličnih iskustava, emocija ili posmatranja svijeta oko sebe?

Najviše me inspirišu emocije, ljubav, tuga i međuljudski odnosi. Inspiraciju pronalazim u vlastitim iskustvima, ali i u ljudima i njihovim životnim pričama. Često pišem o onome što se teško izgovara, a što čovjek dugo nosi u sebi. Vjerujem da pjesma mora imati dušu i da čitalac u njoj treba pronaći dio sebe.

Koliko je mladom autoru danas teško objaviti knjigu i pronaći put do čitalaca?

Nije jednostavno, posebno kada ste mladi i tek počinjete svoj književni put. Potrebno je mnogo truda, strpljenja i vjere u vlastiti rad. Ipak, smatram da godine ne bi trebale biti prepreka. Svojom zbirkom želio sam pokazati da i mladi ljudi imaju šta reći i da njihove riječi zaslužuju priliku da budu pročitane.

 Smatrate li da mladi danas dovoljno čitaju i kako ih približiti književnosti?

Mislim da bi mladi mogli više čitati, ali vjerujem da je važno pronaći knjige koje odgovaraju njihovim interesovanjima i osjećanjima. Knjigu ne treba posmatrati samo kao školsku obavezu nego i kao prijatelja od kojeg možemo mnogo naučiti. Kada mlada osoba pronađe stihove koji opisuju upravo ono što osjeća, tada se rađa prava ljubav prema književnosti.

Koliko društvene mreže mogu pomoći mladim piscima?

Društvene mreže mogu mnogo pomoći mladim autorima jer im omogućavaju da svoje pjesme podijele s velikim brojem ljudi. Danas ne moramo biti poznati da bi naše riječi stigle do nekoga kome su potrebne. Ipak, meni je najvažnije da pjesma ostavi trag u čovjeku, a ne samo da dobije mnogo pregleda ili lajkova.

Šta za Vas predstavlja knjiga?

Za mene je knjiga dio mene koji ostavljam drugima. Ona je prostor u kojem mogu iskreno izraziti svoje misli i osjećanja, ali i način da sačuvam nešto od sebe za budućnost. Volio bih da neko jednog dana pročita moju pjesmu i osjeti da nije sam u svojoj boli. Ako moje riječi nekome pruže utjehu, onda sam postigao nešto vrijedno.

Kakve su reakcije čitalaca na Vašu zbirku i postoji li neka reakcija koja Vam je posebno ostala u sjećanju?

Reakcije čitalaca veoma su mi važne jer mi pokazuju da moje pjesme pronalaze put do drugih ljudi. Posebno mi znači kada neko prepozna emociju koju sam želio prenijeti kroz stihove. Drago mi je i kada čitaoci moju poeziju doživljavaju iz različitih uglova. Takve reakcije daju mi dodatnu motivaciju da nastavim pisati i stvarati nove pjesme.

Koji su Vaši naredni književni planovi i možemo li uskoro očekivati novo izdanje?

Moji planovi su da nastavim pisati, razvijati svoj stil i raditi na novim pjesmama. „Krila okupana tintom“ za mene su važan početak, ali vjerujem da imam još mnogo toga što želim reći kroz književnost. Volio bih da u budućnosti objavim i novu zbirku, ali želim da ona nastane prirodno, iz novih iskustava i emocija.

Koju biste poruku povodom Mjeseca knjige uputili mladima koji vole pisanu riječ, ali još nisu napravili prvi korak?

Poručio bih im da se ne boje početi. Prva pjesma ne mora biti savršena i ne moraju svi odmah razumjeti ono što pišete. Važno je da budete iskreni prema sebi i da ne odustajete od onoga što volite. I ja sam nekada počinjao prvim stihovima, a danas iza sebe imam svoju zbirku. Zato vjerujem da svako ko nosi ljubav prema pisanju treba sebi dati priliku. Možda upravo ono što danas napišete jednog dana postane knjiga koja će nekome značiti više nego što možete zamisliti.

Za portal RTV Bugojno

Razgovarao: Semir Krnjić