Jovan Divjak, general koji je volio svoju zemlju više nego vlastiti komfor, ostaje upamćen kao simbol humanosti, hrabrosti i multietničke solidarnosti. Rođen 11. marta 1937. godine u Beogradu, a po srcu i djelima istinski Sarajlija i Bosanac, Divjak je svoj život posvetio odbrani ideala suživota, obrazovanja i dostojanstva čovjeka.

Divjak je svoju vojnu karijeru započeo u Jugoslavenskoj narodnoj armiji, a u najtežim trenucima za Bosnu i Hercegovinu, tokom agresije 1992. godine, stavio se na raspolaganje Armiji RBiH kao jedan od rijetkih oficira srpske nacionalnosti. Postao je zamjenik komandanta Glavnog štaba Armije RBiH, i kroz svoj rad, ali i ličnim primjerom, pokazao da patriotizam nije stvar etničkog porijekla, nego ljubavi prema narodu i domovini.

“Ja sam bio na pravoj strani. Bio sam uz narod, bez obzira na vjeru ili naciju.”– Jovan Divjak

Njegovo ime postalo je sinonim za građansku hrabrost. Odbio je da podlegne nacionalističkim pritiscima, zadržao mirnu i dostojanstvenu retoriku, te stalno podsjećao da rat nije borba naroda, nego politika i ideologije koje razaraju zajedništvo.

Osim vojne uloge, Divjak će ostati vječno zapamćen po svom angažmanu u obrazovanju i humanitarnom radu. Kao osnivač i predsjednik Udruženja „Obrazovanje gradi BiH“, posvetio se pomaganju djeci poginulih boraca, ranjenika i civilnih žrtava rata, bez obzira na njihovu nacionalnost. Kroz udruženje je podržao obrazovanje hiljada djece, vjerujući da znanje i obrazovanje predstavljaju najsnažniji alat u izgradnji bolje budućnosti.

“Obrazovanje nije trošak. To je investicija u mir i budućnost.”– Jovan Divjak

Njegova skromnost, neposrednost i otvorenost osvajale su svakoga. Uvijek dostupan, nasmijan, s ruksakom na leđima, Jovan Divjak bio je i ostao voljeni lik sarajevskih ulica – “general sa osmijehom”.

Preminuo je 8. aprila 2021. godine u Sarajevu, ostavivši iza sebe neizbrisiv trag u savremenoj historiji Bosne i Hercegovine. Njegova smrt bila je veliki gubitak, ali i trenutak kada su ljudi svih nacija, vjera i generacija pokazali koliko im je značio – ne samo kao vojnik, već kao simbol nade, pravde i ljubavi prema čovjeku.

Jovan Divjak nas je naučio da biti čovjek nadilazi sve granice. Njegovo nasljeđe živi u svakom djetetu koje je dobilo priliku da se obrazuje, u svakom glasu koji se usudi govoriti za mir i pravednost, i u svakom građaninu koji vjeruje u Bosnu i Hercegovinu kao zemlju svih njenih naroda. Njegova borba nije završila njegovom smrću – ona traje u svima nama koji dijelimo njegov san o boljem, pravednijem društvu.