Nakon gotovo godinu dana prilagodbe, u Federaciji Bosne i Hercegovine od 13. juna počinje odlučna primjena Zakona o kontroli i ograničenoj upotrebi duhana, duhanskih i srodnih proizvoda. Pedagoški pristup inspekcijskih organa, koji je uključivao edukaciju i upozorenja, sada se zamjenjuje konkretnim sankcijama za sve prekršioce.

Kazne nisu bezazlene

Za pravna lica predviđene su kazne od 3.000 do 15.000 KM, dok će odgovorne osobe u firmama plaćati između 1.000 i 3.000 KM. Ni fizička lica nisu izuzeta – poslodavci se suočavaju s kaznama od 1.000 do 1.500 KM. Oni koji ne ispoštuju inspektorska rješenja mogu očekivati dodatne troškove i kaznene mjere.

Kantonalna uprava za inspekcijske poslove u Sarajevu već je najavila kraj tzv. pedagoške faze i prelazak na odlučno sankcionisanje svih koji ne postupaju po zakonu. Posebno su pogođeni ugostiteljski objekti, koji su sada pred ozbiljnim izazovima – kako uskladiti poslovanje sa zakonskim obavezama, a da ne ugroze opstanak na tržištu.

Ugostitelji pod pritiskom

Zakon posebno otežava rad manjim ugostiteljskim objektima, do 50 kvadratnih metara, koji moraju donijeti jasnu odluku – da li će prostor biti isključivo pušački ili nepušački. Međutim, ukoliko se odluče za pušački status, u ponudi mogu imati isključivo piće, dok je priprema i posluživanje hrane zabranjena.

Za veće prostore pravila su još rigoroznija: dozvoljeno je odvajanje posebnih prostorija za pušenje, uz tehničke zahtjeve poput ventilacije i izolacije, a površina tih prostorija mora biti između 10 kvadratnih metara i maksimalno 20% ukupne površine objekta. Za mnoge, to predstavlja veliki finansijski teret, posebno u vrijeme ekonomske nesigurnosti i inflacije.

Nedoumice i izazovi u primjeni

U praksi se otvara i niz pitanja: hoće li se zakon primjenjivati jednako u svim kantonima? Postoji li opasnost od selektivne primjene i nedosljednosti, što je česta boljka pravnog sistema u BiH?

Zakon također ne nudi jasne smjernice u vezi s novim oblicima konzumacije nikotina – poput elektronskih cigareta, uređaja za grijanje duhana i sličnih proizvoda – što stvara dodatnu konfuziju među korisnicima, ali i inspekcijskim tijelima.

Obaveze vlasnika i izuzeci

Svi objekti koji žele dozvoliti pušenje moraju donijeti formalnu Odluku o dozvoli ili zabrani pušenja, te jasno istaknuti odgovarajuće oznake i upozorenja o štetnosti, uključujući zabranu ulaska maloljetnicima. Kazne za nepridržavanje ovih pravila kreću se od 2.000 do 5.000 KM za pravne osobe, 300 do 1.000 KM za odgovorne osobe u firmi, te 500 do 2.500 KM za vlasnike ili korisnike prostora koji ne uklone pepeljare ili ne postave potrebne oznake.

Nadzor provode sanitarni i zdravstveni inspektori, ovisno o vrsti objekta. Postoje i određeni izuzeci – poput ustanova za mentalno zdravlje, palijativne njege, domova za starije osobe i zatvora – u kojima se može dozvoliti pušenje u posebno određenim prostorijama, pod strogim uslovima.

U zračnim lukama, primjerice, direktor ustanove odlučuje o prostoru za pušenje, koji mora biti površine između 10 i 50 kvadratnih metara, ali ne smije zauzimati više od 20% ukupnog prostora.

Evropski standardi – bh. realnost

Ovim zakonom Federacija BiH se pokušava približiti evropskim standardima kada je riječ o zaštiti javnog zdravlja i borbi protiv posljedica pušenja. Iako je intencija zakona opravdana i nužna, ključno pitanje ostaje: hoće li njegova implementacija biti pravična, dosljedna i sistemski podržana?

Bez šire strategije koja bi uključivala podršku malim biznisima, jasne upute za provođenje i dosljedan inspekcijski nadzor – postoji opasnost da će zakon ostati samo još jedan primjer pravnog akta koji postoji na papiru, ali se u praksi primjenjuje selektivno i uz brojne izazove.