Tradicija pečenja kreča u Pruscu kod Donjeg Vakufa stara je desetljećima, a među onima koji i danas proizvode kvalitetan kreč je osamdesetpostotni invalid Enver Čizmo.

Krečarstvom se samostalno bavi više od trideset godina, od kojih je većim dijelom bio uredno prijavljen i osiguran.

-Zadovoljan sam, iako je sada za kreč „mrtva sezona“, i kupaca je malo. Uspjevamo, ipak, prodati sve što donesemo pazarnim danima u Bugojno i Travnik, kaže.

Dodaje da je najveća potražnja kreča na proljeće i u sezoni građevinskih radova, te da su najčešći kupci prusačkog kreča s područja Hercegovine, Sarajeva, Doboja i Banja Luke.

Žao mu je, priznaje, što se tradicija paljenja krečane zadržala tek kod manjeg broja porodica u Pruscu.

-Većina ljudi opredijelila se za uzgoj malina. I ja sam zasijao dva duluma, naglašava.

Smatra da tome, u dobroj mjeri, doprinosi niska cijena kreča, te činjenica da se radi „o poslu koji je veoma težak“.

-Sve je na krečani teško, od biranja kamena i sakupljanja drveta – sušike bora, smrče i jele, do paljenja krečane, završnih poslova i pakiranja kreča, zaključuje.

Na kraju, ističe da je ponosan na svoju porodicu koja mu je uvijek bila velika podrška u svemu što je radio, pa i u poslovima na krečani.

-Uz suprugu, imam dvoje djece. Kćerka je udata, a sin je završio fakultet, i kao pravnik trenutno odrađuje pripravnički staž, kaže Enver.